HNK Hajduk Split, 100 godina (1)
SPLIT
- Hrvatski nogometni klub Hajduk Split osnovan je 13. veljače 1911. u Splitu. Zamisao o osnutku rodila se među splitskim studentima u Pragu, Češka.
Osim sportskog duha, u toj skupini vladao je i domoljubni duh otpora prema Austro-Ugarskoj Monarhiji, koja nije dozvoljavala stvarno ujedinjenje Kraljevine Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Stoga se u punom nazivu našao i pridjev "Hrvatski". Glavni dio klupskoga grba postala je šahovnica, hrvatski grb. Razmišljalo se o nazivu kluba: Mosor, Marjan, Borac, Uskok, Velebit i drugima. Usvojenom nazivu kluba HAJDUK kumovao je jedan splitski domoljubni profesor, Josip Barač. Njemu su ti isti oduševljeni studenti jednom naglo i bučno upali u ured. Oslovio ih je od milja hajducima, po usvojenom pojmu 'hajduk' za odmetnika, buntovnika, borca protiv otomanskih Turaka i općenito svih zavojevača. Navijači Hajduka od početka su bili prohrvatski građani Splita.
Prvu utakmicu Hajduk je igrao 1911. u Splitu sa suparničkom gradskom talijanaškom momčadi Calcio Split, zabilježivši prvu pobjedu (9:0).
Prvo gostovanje bilo je u Zagrebu 1912. Domaćin HAŠK nanio je Hajduku prvi poraz s 3:2.
Prvi put igrao je Hajduk u ligi Kraljevine Jugoslavije 1923, ne bilježeći pohvalne učinke. Za utjehu, tada je imao prvo inozemno gostovanje u Marseilleu, pobijedivši s 3:2 već onda čuveni Olympique. To je bilo i vrijeme Hajdukovih prvih gostovanja izvan Europe, po sjevernoj Africi.
Hajduk je bio izabrana momčad Jugoslavije, u susretu s Čehoslovačkom, 1924. Klub-reprezentacija Hajduka je bio i u razdoblju od 1944-1945, pod imenom Hajduk-NOVJ.
Naslov prvaka stekao je prvi put 1927.
Prvo gostovanje na sjevernoameričkom kontinentu imao je Hajduk 1931. u SAD.
Godine 1933. izgrađen je Dom Hajduka, uz igralište koje je nastalo još 1911. (Kraljeva njiva, Igralište kod Plinare, Kod stare murve). Te iste godine klub je postigao jednu od svojih najvećih pobjeda (7:1) u susretu sa zagrebačkim HAŠK-om. Svih sedam golova zabio je jedan igrač, Vlado Kragić zvani Kalun (na dalmatinskom: top).
Diktaturom iz Beograda 1929. zabranjuje se Hajduku naziv Hrvatski, te postaje Jugoslavenski nogometni klub.
Nakon osvajanja prvenstva Banovine Hrvatske 1940/41, kroz vrijeme talijanskoga zauzimanja Splita 1941-1943, Hajduk odbija sudjelovati u prvenstvu fašističke Italije. Isto se dogodilo nakon kapitulacije Italije, kad je uspostavljena vlast Nezavisne države Hrvatske. Prethodno potpadanje Splita i obalne Dalmacije pod talijansku vlast nije moglo biti oprošteno službenom Zagrebu, i Hajduk odbija sudjelovati u prvenstvu NDH. Štoviše, momčad 1944. tajno odlazi na otok Vis, tada pod nadzorom mornaričkih i zrakoplovnih savezničkih snaga SAD i V. Britanije, u prisustvu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Hajduk u izbjeglištvu, pridružen vrhovnom stožeru NOVJ kao vojna reprezentacija Jugoslavije, bilježi sjajne igre i pobjede nad vojnim nogometnim momčadima smještenima u Italiji. Povijesna je ona u talijanskom gradu Bariju, kad je Hajduk pred 50,000 gledatelja pobijedio u prijateljskom susretu odabranu vrstu V. Britanije. Umjesto grba sa šahovnicom, momčad od te utakmice na majicama nosi crvenu petokraku zvijezdu, sve do 1990. Komunistički jugo-unitarizam oduzeo je Hajduku i pridjev Hrvatski, te se klub pisao kao NK Hajduk. To nije omelo Hajduk da osvoji prvo poslijeratno hrvatsko prvenstvo 1946, a prema najnovijim saznanjima i 1945.
U to vrijeme je pokrenut časopis Hajdukov Vjesnik. Hajduk posjećuje Australiju 1948/49 i time postaje prvi klub iz Jugoslavije koji se obreo na svim kontinentima. Godinu kasnije Hajduk osvaja prvenstvo Jugoslavije bez ijednog poraza, što je divljenja vrijedno i dan danas. Uoči susreta s beogradskom Crvenom Zvezdom, navijači Hajduka 1950. prvi u Europi osnivaju udrugu pod nazivom Torcida. Slijede podla nesportska ometanja iz političkih središta moći, prvenstveno Beograda, od početka 50-ih do kasnih 60-ih. Mnogi uzrok tome vide u činjenici što je Hajduk diktatoru Titu, svome dugogodišnjem simpatizeru, rekao "ne" na njegovu ponudu da se klub doslovce preseli u Beograd, i da bude jugoslavenski vojni nogometni klub.
Hajdukove zlatne godine bile su 1970-1980.
- Hrvatski nogometni klub Hajduk Split osnovan je 13. veljače 1911. u Splitu. Zamisao o osnutku rodila se među splitskim studentima u Pragu, Češka.
Osim sportskog duha, u toj skupini vladao je i domoljubni duh otpora prema Austro-Ugarskoj Monarhiji, koja nije dozvoljavala stvarno ujedinjenje Kraljevine Dalmacije s Kraljevinom Hrvatskom i Slavonijom. Stoga se u punom nazivu našao i pridjev "Hrvatski". Glavni dio klupskoga grba postala je šahovnica, hrvatski grb. Razmišljalo se o nazivu kluba: Mosor, Marjan, Borac, Uskok, Velebit i drugima. Usvojenom nazivu kluba HAJDUK kumovao je jedan splitski domoljubni profesor, Josip Barač. Njemu su ti isti oduševljeni studenti jednom naglo i bučno upali u ured. Oslovio ih je od milja hajducima, po usvojenom pojmu 'hajduk' za odmetnika, buntovnika, borca protiv otomanskih Turaka i općenito svih zavojevača. Navijači Hajduka od početka su bili prohrvatski građani Splita.
Prvu utakmicu Hajduk je igrao 1911. u Splitu sa suparničkom gradskom talijanaškom momčadi Calcio Split, zabilježivši prvu pobjedu (9:0).
Prvo gostovanje bilo je u Zagrebu 1912. Domaćin HAŠK nanio je Hajduku prvi poraz s 3:2.
Prvi put igrao je Hajduk u ligi Kraljevine Jugoslavije 1923, ne bilježeći pohvalne učinke. Za utjehu, tada je imao prvo inozemno gostovanje u Marseilleu, pobijedivši s 3:2 već onda čuveni Olympique. To je bilo i vrijeme Hajdukovih prvih gostovanja izvan Europe, po sjevernoj Africi.
Hajduk je bio izabrana momčad Jugoslavije, u susretu s Čehoslovačkom, 1924. Klub-reprezentacija Hajduka je bio i u razdoblju od 1944-1945, pod imenom Hajduk-NOVJ.
Naslov prvaka stekao je prvi put 1927.
Prvo gostovanje na sjevernoameričkom kontinentu imao je Hajduk 1931. u SAD.
Godine 1933. izgrađen je Dom Hajduka, uz igralište koje je nastalo još 1911. (Kraljeva njiva, Igralište kod Plinare, Kod stare murve). Te iste godine klub je postigao jednu od svojih najvećih pobjeda (7:1) u susretu sa zagrebačkim HAŠK-om. Svih sedam golova zabio je jedan igrač, Vlado Kragić zvani Kalun (na dalmatinskom: top).
Diktaturom iz Beograda 1929. zabranjuje se Hajduku naziv Hrvatski, te postaje Jugoslavenski nogometni klub.
Nakon osvajanja prvenstva Banovine Hrvatske 1940/41, kroz vrijeme talijanskoga zauzimanja Splita 1941-1943, Hajduk odbija sudjelovati u prvenstvu fašističke Italije. Isto se dogodilo nakon kapitulacije Italije, kad je uspostavljena vlast Nezavisne države Hrvatske. Prethodno potpadanje Splita i obalne Dalmacije pod talijansku vlast nije moglo biti oprošteno službenom Zagrebu, i Hajduk odbija sudjelovati u prvenstvu NDH. Štoviše, momčad 1944. tajno odlazi na otok Vis, tada pod nadzorom mornaričkih i zrakoplovnih savezničkih snaga SAD i V. Britanije, u prisustvu Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije.
Hajduk u izbjeglištvu, pridružen vrhovnom stožeru NOVJ kao vojna reprezentacija Jugoslavije, bilježi sjajne igre i pobjede nad vojnim nogometnim momčadima smještenima u Italiji. Povijesna je ona u talijanskom gradu Bariju, kad je Hajduk pred 50,000 gledatelja pobijedio u prijateljskom susretu odabranu vrstu V. Britanije. Umjesto grba sa šahovnicom, momčad od te utakmice na majicama nosi crvenu petokraku zvijezdu, sve do 1990. Komunistički jugo-unitarizam oduzeo je Hajduku i pridjev Hrvatski, te se klub pisao kao NK Hajduk. To nije omelo Hajduk da osvoji prvo poslijeratno hrvatsko prvenstvo 1946, a prema najnovijim saznanjima i 1945.
U to vrijeme je pokrenut časopis Hajdukov Vjesnik. Hajduk posjećuje Australiju 1948/49 i time postaje prvi klub iz Jugoslavije koji se obreo na svim kontinentima. Godinu kasnije Hajduk osvaja prvenstvo Jugoslavije bez ijednog poraza, što je divljenja vrijedno i dan danas. Uoči susreta s beogradskom Crvenom Zvezdom, navijači Hajduka 1950. prvi u Europi osnivaju udrugu pod nazivom Torcida. Slijede podla nesportska ometanja iz političkih središta moći, prvenstveno Beograda, od početka 50-ih do kasnih 60-ih. Mnogi uzrok tome vide u činjenici što je Hajduk diktatoru Titu, svome dugogodišnjem simpatizeru, rekao "ne" na njegovu ponudu da se klub doslovce preseli u Beograd, i da bude jugoslavenski vojni nogometni klub.
Hajdukove zlatne godine bile su 1970-1980.
0 komentari:
Post a Comment