Crkva Navještenja Blažene Djevice Marije
VELIKA GORICA
- Kad iz bilo kojeg pravca dolazite u Veliku Goricu, iznad svih krovova uvijek će vam se pogled prvo zaustaviti na tornju župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije.
Stoljeća prolaze, a ona uspravno stoji, čuvajući povijest u svojim zidovima, upirući s vrha svog tornja zaštitnički pogled po ravnom Turopolju. Povijest župne crkve usko je povezana s poviješću ljudi koji su tu živjeli. Velika Gorica kao naselje spominje se 1288. g., a župna crkva 1334. godine u popisu župa Zagrebačke biskupije, iako je postojala i ranije. Bila je to mala drvena kapela koja je u 16. st. stradala za vrijeme turskih provala. Kad je opasnost minula, bila je obnovljena, ali je ubrzo postala premalena za potrebe župljana. Godine 1679. sagrađeno joj je predvorje.
Nova crkva sagrađena je do 1700. godine. Kad je brigu o uzdržavanju župne crkve preuzela Plemenita općina turopoljska, ona je 1757. godine donijela odluku da se crkva proširi dogradnjom dviju bočnih kapela sv. Antuna Padovanskog i Srca Isusova. Radovi su završeni 1781. godine. Kad je 1800. godine Zagreb i okolicu pogodio potres, stradala je i velikogorička crkva. Obnova je povjerena zagrebačkom arhitektu Hermanu Bolleu koji joj je podario novi izgled unutrašnjosti. On je tada barokni zvonik zamijenio osmerokutnim s piramidalnim tornjem koji se vitkošću uzdizao iznad turopoljske ravnice. Velika obnova crkve učinjena je nakon 2. svjetskog rata, ali se nije poštivala izvornost u obnovi. Temeljito uređenje uz vraćanje prvobitnog izgleda sa svim detaljima završeno je 1997. godine kada je zablistala u svoj svojoj ljepoti.
TZVG
- Kad iz bilo kojeg pravca dolazite u Veliku Goricu, iznad svih krovova uvijek će vam se pogled prvo zaustaviti na tornju župne crkve Navještenja Blažene Djevice Marije.
Stoljeća prolaze, a ona uspravno stoji, čuvajući povijest u svojim zidovima, upirući s vrha svog tornja zaštitnički pogled po ravnom Turopolju. Povijest župne crkve usko je povezana s poviješću ljudi koji su tu živjeli. Velika Gorica kao naselje spominje se 1288. g., a župna crkva 1334. godine u popisu župa Zagrebačke biskupije, iako je postojala i ranije. Bila je to mala drvena kapela koja je u 16. st. stradala za vrijeme turskih provala. Kad je opasnost minula, bila je obnovljena, ali je ubrzo postala premalena za potrebe župljana. Godine 1679. sagrađeno joj je predvorje.
Nova crkva sagrađena je do 1700. godine. Kad je brigu o uzdržavanju župne crkve preuzela Plemenita općina turopoljska, ona je 1757. godine donijela odluku da se crkva proširi dogradnjom dviju bočnih kapela sv. Antuna Padovanskog i Srca Isusova. Radovi su završeni 1781. godine. Kad je 1800. godine Zagreb i okolicu pogodio potres, stradala je i velikogorička crkva. Obnova je povjerena zagrebačkom arhitektu Hermanu Bolleu koji joj je podario novi izgled unutrašnjosti. On je tada barokni zvonik zamijenio osmerokutnim s piramidalnim tornjem koji se vitkošću uzdizao iznad turopoljske ravnice. Velika obnova crkve učinjena je nakon 2. svjetskog rata, ali se nije poštivala izvornost u obnovi. Temeljito uređenje uz vraćanje prvobitnog izgleda sa svim detaljima završeno je 1997. godine kada je zablistala u svoj svojoj ljepoti.
TZVG
0 komentari:
Post a Comment